Svako od nas se trudi da živi svoj san, da postavljene ciljeve ispuni i da bude sa onima koje voli. Naravno, kao što svi znamo, posao je mesto na kome veliki broj ljudi provodi više vremena nego sa svojom porodicom, ali ako se sve kockice poslože, kao što je slučaj sa našim sagovornikom, košarkaškim trenerom Urošem Živkovićem, svaki novi dan je uzbudljiviji od onog prethodnog.
Uroš je rođen u Valjevu, gde je imao svoj prvi dodir sa košarkom, sportom koji je velikim delom ispunio njegov život. Nakon ranog završetka igračke karijere, logičan potez nekoga ko obožava igru pod obručima, jeste da ostane u tom sportu, što je on i učinio započevši trenersku karijeru. Nekoliko godina kvalitetnog rada sa mlađim kategorijama u Valjevu, otvorilo mu je šansu da se uputi u Kinu i tamo krene u novu životnu avanturu.
U razgovoru za HotSport,Uroš Živković je otkrio najzanimljive detalje života u Aziji. Pričali smo o gostoprimstvu Kineza, kao i poštovanju koje imaju prema svim strancima. Takođe, predočio nam je razlike u radu sa decom, njhovo poznavanje srpske košarke, dok je spomenuo i svoj boravak na najpoznatijim lokacijama u Kini.

Nakon višegodišnjeg rada u Valjevu, doneo si odluku da se uputiš u Kinu i tamo počneš jedno novo poglavlje u karijeri, ali i u životu. Koliko je bilo teško odvojiti se od porodice i odlučiti se na takav korak?
UŽ: U tom momentu ne razmišljaš puno o tome, težiš da ostvariš neke svoje ambicije, da otvoriš nove vidike, da vidiš kako je to tamo negde. Misliš, vratićeš se brzo i nemaš predstavu gde će te ta avantura odvesti, koliko zaludeti. Tek kasnije shvatiš koliko je život nepredvidiv, čega si se ustvari sve odrekao da bi zagrizao taj kolač. Sa porodicom deo tebe ostaje kući, i nikad ne ideš ceo, koliko god išao napred, taj deo te kao magnet vuče nazad, stalno se boriš.
UŽ: Nije to bila samo porodica, tu su prijatelji koje nikako nije moguće zameniti tamo negde, tu su generacije dece, sa kojima sam radio osam godina, koji postanu deo života i deo tebe. Na kraju naravno i tvoj posao, nešto što si stvarao godinama sad moraš da budeš spreman da ostaviš i počnes sve od nule, na potpuno drugoj strani sveta. To je bio taj izlazak iz zone komfora, taj deo tebe koji te vuče napolje, koji ti pokazuje da snovi mogu da postanu java i da možeš da ih uhvatiš. Treba ga poslušati bez obzira koliko to teško bilo u momentu, uvek se isplati.

Kada god se neko odluči na dalek put, sigurno da ne zna šta da očekuje, a informacije koje se mogu pronaći, treba uzeti sa rezervom. Šta je te je najviše iznenadilo što se tiče samog života u Kini?
UŽ: Nisam imao predstavu gde idem, osim ono malo što sam istražio. Svetska medijska propaganda o Kini nije dobra, trude se da nam je opišu na neki svoj nacin, svojstven zapadnim medijima. Sve sam video i shvatio tek kada sam mogao lično da se uverim, a bilo je potpuno drugacije od svega sto sam ikad slušao o Kini – počeo je Uroš, a zatim se nadovezao:

UŽ: Sve me je iznenadlilo, prvo ljudi, od kojih dobijam veliko poštovanje gde god dođem, za šest godina nijedan problem nisam imao. Kina, trenutno možda i najrazvijenija zemlja, potpuno uređena, ljudi su srećni i žive slobodno. Toliko su napredni, dobro organizovani, ako pričamo o svakodnevnom zivotu, ja sam toliko navika promenio da ne znam kako bih se vratio na neke stare. Kina je prelepa zemlja, sa ogromnom istorijom, toliko toga može da se vidi i nauči. Čak i njihova hrana je postale nezamenjiv deo naše svakodnevnice. Otišao sam na godinu dana, Kina je trebala da mi bude prva stanica na ovom putovanju, a toliko nas je lepo ugostila da smo ipak rešili da malo duže ostanemo, evo već šest godina.
ČITAV INTERVJU MOŽETE PROČITATI NA PORTALU HOTSPORT.RS.
Podeli našu vest na društvenim mrežama: